Dodjela doktorata honoris causa Kiku Arguellu


Papinski institut Ivan Pavao II. dodijelio je doktorat honoris causa Kiku Argüellu

Papinski institut Ivan Pavao II, sa sjedištem pri Papinskom Lateranskom Sveuèilištu u Rimu, u srijedu, 13. svibnja 2009. dodijelio je Kiku Argüellu, koji je zajedno sa Carmen Hernández i ocem Marijom Pezzijem inicijator Neokatekumenskog puta, doktorat honoris causa za „puno vrjednovanje obitelji kao crkvenog i društvenog subjekta u potpunom suglasju  sa misli Ivana Pavla II´.

Kiko riceve la laurea honoris causa

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

S ovim priznanjem Institut, osnovan od pape Karola Wojtyle, priznaje teološki i pastoralni doprinos Neokatekumenskog puta djelu obrane obitelji koja je danas napadnuta od jedne  „protuobiteljske" kulture.

Doktorat honoris causa dodijeljen je i Pierpaolu Donatiju, redovnom profesoru sociologije na Sveuèilištu u Bologni.

Postojanje Instituta Ivan Pavao II. osobna je elja Sluge Bojega èijim je imenom instituit i naslovljen. Njegovo poslanje je sve više i uvijek produbljivati spoznaju istine o braku i obitelji u Crkvi i u svijetu.

 

Kliknuti ovdje za preuzimanje knjiice koju je naèinio Papinski institut Ivan Pavao II za ovu prigodu (na talijanskom)

 

 

    Laudatio Academica don José Noriege, potpredsjednika Instituta Ivan Pavao II

***

 

1. Plodnost je nešto što pripada misteriju Boga Trojstva. Mi, ljudi, dobro znamo da plodnost nije nešto što dolazi od nas samih, nego da je treba radosno prihvatiti, svjesni da je Isus došao kako bismo donijeli plod i to obilan plod.


Papinski institut Ivan Pavao II. dodjeljuje danas Kiku Argüellu Doktorat honoris causa, jer prepoznaje plodnost koja je na poseban naèin vana za vrednovanje obitelji kao eklezijalnog i socijalnog subjekta, u potpunom suglasju s mišlju Ivana Pavla II., po itinerariju kršanske pokrsne formacije koju je on zapoèeo zajedno s Carmen Hernandez i koja je donijela mnogo plodova u cijelom svijetu.

 

 

Kiko riceve la laurea honoris causa

Pribliavanje ljudi vodama krštenja omoguilo je da rijeka ive vode, koja izvire iz Krista, iznova daje ivot du svojih obala, omoguujui obiteljima da se obnove i procvatu u vanom svjedoèenju plodnosti Boga Trojstva, u velikoj Crkvi. U malim zajednicama, u kojima se strukturirao Neokatekumenski put i koji hoe ivjeti otajstvo svete Nazaretske Obitelji, svaka je obitelj primljena sa svojom posebnošu odnosa, a da njezini èlanovi nisu nediferencirano upijeni, te je tako promaknuta izvorna misionarska dimenzija obitelji. Tako se utemeljuje istinski obiteljski pastoral, ostvaren sukladno duhu našega utemeljitelja pape Ivana Pavla II.


Naš Institut eli istaknuti tri vida onoga ploda kojeg je Duh Sveti izveo u djelu novog-doktora. Na prvom mjestu, to što je on sam pratio put plodnosti u obiteljima; na drugom, što je ponudio konkretan put obiteljskoga bogosluja i na treem mjestu što je potaknuo poslanje obitelji.


2. Ponovno otkrivanje plodnosti Krštenja, za ivot braènog para, imalo je jedan od svojih najznaèajnijih plodova u otkrivanju svetosti braènog èina meu suprunicima. Gledajui u braènom èinu mjesto Bojeg djelovanja, brakovi s Puta su eljeli ivjeti svoju ljubav kroz jedinstvenu otvorenost ivotu, znajui da su suradnici Boji u raanju osoba. To što su obitelji s Puta bez pridraja prihvatili proroèku encikliku Pavla VI. ´Humanae vitae´, u trenutku kad su se mnogi našli u krizi i zbunjenosti, bilo  je istinsko svjedoèanstvo za cijelu Crkvu. Tako su pokazale da je, unatoè našim strahovima ili našim poteškoama, mogue ivjeti ono što Crkva navješuje kao posebnost puta svetosti braènih drugova, zahvaljujui ivoj zajednici koja ih prati.


3. Obitelj, po svom iskonskom ustrojstvu, prihvaa otajstva Boje plodnosti,a to podrazumijeva inicijaciju u to isto otajstvo. Obitelji Neokatekumenskog puta vrlo su brzo razumjele i prihvatile jedan naèin kune liturgije. Braèni drugovi svaki dan, a nedjeljom cijela obitelj, mole Pohvale i u njima ive vrijeme gdje promièu dijalog s Bogom u meusobnom obiteljskom dijalogu. Tako je otkriveno posebno ozraèje u kojem roditelji izvršavaju svoju veliku misiju prenošenja vjere djeci kroz osobno svjedoèenje. Time pomau djeci da razumiju vanost Rijeèi Boje u svojoj konkretnoj povijesti. U ovom se pokazuje kako odnos roditelja i djece pomae djeci da uspostave vezu s Bogom koji je Otac, tj. da ulaze u sinovsku vezu s Gospodinom, kako nam ga je pokazao Isus. To pomae podizati oèi prema istinskom nebeskom Ocu, od koga smo stvarno primili ivot i ljubav. Upravo se ovdje prepoznaje jedan od glavnih razloga zašto su obitelji s Puta umjele donijeti veliki plod zvanja.


4. Neokatekumenski put je znao „uprisutniti Boga na jedinstven naèin u kontekstu zastrašujue sekularizacije širokih razmjera gdje je vjera u opasnosti da se ugasi kao plamen koji ostaje bez ogrijeva´: ovdje govorim o velikom svjedoèanstvu koje daju obitelji u poslanju. Zapravo, stvarnost otajstva Boga Ljubavi koji ivi u misteriju zajedništva unutar sebe i koji izlazi iz sebe u poslanje da uvede èovjeka u Svoje zajedništvo, uprisutnjuje se upravo u ljudskom zajedništvu, sveta Nazaretska obitelj. To se zajedništvo protee u ivot Crkve i preko obiteljî, stie do svakog èovjeka. Cijela obitelj unosi u upu i svijet svjedoèanstvo onoga što jest obitelj, sa svojim poteškoama i iznad svega sa svojim velikim nadama i kao takva vrši vanu ulogu. Štoviše, svjedoèanstvo koje te obitelji nose, svjedoèanstvo je Trojstva u poslanju, tj. vatrene ljubavi Boga Trojstva prema èovjeku. Podrška koju je Kiko dao osnaivanju Family Day-a, dolazi iz uvjerenja da je svijet potreban takvog svjedoèanstva. Vodila ga je ideja kako treba svima pomoi da shvate vanost obitelji utemeljene na braku koju ona ima za svakog èovjeka i za cijelo društvo.


Ivan Pavao II. podijelio je kri mnogim obiteljima u poslanju. I Vi ste ga sami dragi Kiko primili i nosite ga sa sobom kao relikviju. Danas Vam ovaj akademski Institut, koji je utemeljio papa Ivan Pavao II. i koji s ponosom nosi njegovo ime, udjeljuje Doktorat honoris causa. Izgleda na prvi mah kao da se radi o izvrtanju stvari: primiti kri nije isto što i primiti doktorat! Ipak, svi smo mi uvjereni da nas Sluga Boji Ivan Pavao II. s radošu gleda s nebeskog prozora. U njegovom pogledu razumijemo da je ovaj Doktorat ohrabrenje za nastavak poslanja na korist èovjeka. Nadamo se da e taj Doktorat pomoi da Bog do punine dovede plodnost one vode koju nam je Isus darovao s kria.


 

 

Lectio magistralis Kika Argüella

* * *

Papa Ivan XXIII., u Apostolskoj konstituciji „Humanae salutis´ (1961.) kojom otvara Sabor, poèinje: „Crkva danas prisustvuje aktualnoj krizi društva. Dok se èovjeèanstvo nalazi u razvoju nove ere, Crkvu oèekuju teški i neizmjerno široki zadaci, kao u najtragiènijim razdobljima njezine povijesti. Rijeè je o stavljanju u doticaj modernog svijeta s oivljujuim i neprolaznim energijama Evanelja´ (br. 3).

 

 

 

Kiko riceve la laurea honoris causa

 

Duh Sveti, koji oivljuje i vodi Crkvu, podie II. vatikanski sabor kao odgovor na ½krizu na djelu½ o kojoj Papa govori: ponovno uspostavljanje Rijeèi Boje (Dei Verbum), obnova Liturgije (Sacrosanctum Concilium), nova ekleziologija, Crkva kao tijelo i sakrament spasenja (Lumen Gentium), a sve u slubi njezinog poslanja (Gaudieu et Spes), evangelizacije i spasenja suvremenog èovjeka.


Neokatekumenski put [[i]] je jedan od mnogobrojnih darova koje je Duh Sveti podigao kako bi se ostvarila obnova koju je elio Sabor. Put se u Statutu , koji je Sveta Stolica definitivno odobrila 11.svibnja 2008. definira kao: ´itinerarij katolièke formacije valjane za društvo i za današnja vremena´ (èl.1.§1. ), ponuen „na slubu Biskupu kao jedan od naèina biskupijskog ostvarenja kršanske inicijacije i permanentnog odgoja vjere´ (èl.1.§2.). Posebno u drugom Naslovu (èlanci 5-21) predstavlja temeljne elemente Neokatekumenata: poèetne kateheze, „tronog´ (Rijeè - Liturgija - Zajednica) na kojima se temelje faze, etape i prijelazi Neokatekumenata.


Kršanska inicijacija je providonosni odgovor što ga je Gospodin podigao da bi odgovorio na dekristijanizaciju na djelu. Papa Ivan Pavao II. je to vrlo dobro proniknuo. Na prvom susretu što ga je imao s nama u Castel Gandolfu, 5. rujna 1979. bili smo prisutni Carmen, otac Mario i ja - nakon Mise, Papa je rekao kako je tijekom slavlja vidio pred sobom: ateizam - krštenje - katekumenat.

 

Tog èasa nisam dobro razumio što je elio rei. Štoviše izgledalo mi je pogrešno staviti krštenje prije katekumenata. Katekumenat je u crkvenoj tradiciji za one koji se pripravljaju za primanje krštenja.

Kljuè e nam moda dati ono što je Papa rekao u jednoj rimskoj upi obraajui se Neokatekumenskim zajednicama: „Ovako ja vidim nastanak Neokatekumenata..., netko se, neznam da li Kiko ili tko drugi, zapitao odakle je prvotnoj Crkvi dolazila snaga i odakle dolazi slabost današnjoj Crkvi, premda je mnogobrojnija? Vjerujem da je odgovor našao u katekumenatu na ovom Putu.´

Što je htio rei Papa kada je govorio da je vidio pred sobom: ateizam - krštenje - katekumenat?

Papa je imao iskustvo ateizma u Poljskoj i u filozofiji se oslanjao na Husserlovu fenomenologiju. Mislim da je htio rei da krštenici imaju potrebu katekumenata kakvog je imala prvotna Crkva, to jest, jednog pokrsnog katekumenata, kako bi odgovorila na snagu modernog ateizma i sekularizacije.

Prvotna Crkva je kroz razna stoljea imala ozbiljan katekumenat. Katekumeni su morali pokazati da imaju vjeru, jer su zapoèinjali èiniti djela ivota, djela koja su pokazivala da u njima djeluje uskrsli Krist. Krštenje je bilo nošenje prema novom stvorenju gdje su spoj navještaja kerigme, radosne vijesti, promjena moralnog ivota i liturgija bile jedna te ista stvar.

Crkva je danas potrebna ove ozbiljne formacije. Zapravo, mi imamo samo jedan cilj. Da se ostvari novi èovjek, nebeski èovjek, u ozbiljnom itinerariju kršanske formacije: onaj èovjek koji, kako kae sv. Pavao, nosi u svome tijelu umiranje Isusovo da bi se u njegovom tijelu vidjelo da je Krist iv, tako da kad kršanin umire „svijet prima ivot´.

Ta kršanska inicijacija koju Neokatekumenski put nosi u svojim temeljnim naznakama, obnavlja kršansku zajednicu, nadahnjujui se Svetom Nazaretskom obitelji. U Statutu izrièito stoji: Model neokatekumenske zajednice je Sveta Nazaretska obitelj, povijesno mjesto gdje Rijeè Boja postavši èovjekom, odrasta napredujui ´u mudrosti, dobi i milosti´, u podlonosti Josipu i Mariji[[ii]]. Neokatekumeni u zajednici, podloni Crkvi, odrastaju u vjeri, rastui u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju (èl.7.§2.).

Crkva, kršanska zajednica, Nazaretska obitelj, ljudska obitelj: prijelaz je jasan. Papa Ivan Pavao II. nam je rekao, u neposrednom i nezaboravnom govoru na blagdan Svete Obitelji 30. prosinca 1988. u Porto San Giorgiu, gdje je došao poslati prve 72 obitelji u poslanje: ´Ako treba govoriti o obnovi, o preporodu ljudskog društva, paèe i Crkve kao ljudskog društva, mora se zapoèeti od ove toèke, od ovog poslanja. Sveta Crkvo Boja, ti ne moeš izvršiti svoju misiju, ti ne moeš izvršiti svoje poslanje u svijetu nego preko obitelji i njezina poslanja´[[iii]].

Neokatekumenski put je mogao samo preko ovoga djela obnove obitelji uèiniti ono što je do sada uradio: obnovljene obitelji, mnogobrojna djeca, pozivi za kontemplativni ivot i sveeništvo... Htio bih ovdje kratko napomenuti kako se to èini na putu, poduèavajui obitelj molitvi i prenošenju vjere djeci. Roditelji su ti koji su primili, kao što kae Katekizam Katolièke Crkve, „odgovornost i povlasticu naviještati vjeru svojoj djecu´(br.2225.).

Bog je, nakon što se objavio svom narodu na brdu Sinaj, kao jedini Bog, i zapovjedio mu da ga ljubi „svim srcem, svom dušom i svim silama´, te odmah dodao: ´napominji ih svojim sinovima, govori im o njima kad sjediš u svojoj kui i kad ideš putem; kad lijeeš i kad ustaješ´...´a kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe, odgovorit eš mu: ´bili smo faraonovi robovi u Egiptu ali nas je Gospodin izveo iz Egipta jakom rukom. Na naše je oèi Gospodin uèinio velike i strašne znakove i èudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova, a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obeao ocima našim´ (usp. Pnz 6,4s).

Ovaj tekst je kroz stoljea imao veliku vanost za hebrejski narod i odravao je ujedinjenom njihovu obitelj. Ujedno rasvjetljuje koliko je roditeljima vano prenositi vjeru djeci i daje razumjeti da je ova boanska zapovijed dana roditeljima i ne moe se prenijeti na nikoga drugoga. Roditelji su ti koji trebaju pripovijedati djeci ljubav koju je Bog imao za njih.

Prvim je kršanima primarno poslanje bilo prenošenje vjere djeci preko Svetog Pisma koje se ispunilo u Kristu Isusu. Potvrdu tome nalazimo u drugoj poslanici svetoga Pavla apostola Timoteju: ´Ti, naprotiv, ostani u onome u èemu si pouèen i èemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve pouèen (od majke Eunike) i da od malena poznaješ Sveta pisma´(2Tim 3,14-15). Ova se tradicija, na razne naèine, oèuvala vjekovima u kršanskim obiteljima. Tome svjedoèe mnogobrojna djeca i mladi, muèenici.

Neokatekumenski put kao kršanska inicijacija u biskupijama i upama, poduèava danas braène drugove prenošenju vjere djeci, na poseban naèin kroz obiteljsko slavlje, u kunoj liturgiji.

Kršanskim obiteljima kaemo da postoje tri oltara: prvi, stol svete Euharistije gdje Krist prinosi rtvu svoga ivota za naše spasenje; drugi, braèna postelja, gdje se vrši sakrament braka i daje se ivot novoj djeci bojoj. Braènu postelju treba okruivati velikom èašu i slavom; i trei oltar je obiteljski stol, gdje obitelj jede ujedinjena, blagoslivljajui Gospodina za sve njegove darove. Oko tog istog stola obavlja se kuno slavlje, u kojem se prenosi vjera djeci.

Jedan od najutješnijih plodova, nakon više od trideset godina puta, jest gledati kako obnovljene obitelji postaju prava „kuna crkva´. Te obitelji, otvorene ivotu, a time uglavnom brojne, izvršavaju prvotnu zadau kršanske obitelji: prenijeti vjeru vlastitoj djeci.

Prenošenje vjere odvija se temeljno, kako smo prije spomenuli u kunom slavlju, koje se obièno slavi danom Gospodnjim. Tomu pridonose još jutarnje i veèernje molitve, molitve prije jela i sudjelovanje zajedno sa roditeljima na Euharistiji u vlastitoj zajednici.

U nedjeljnom kunom slavlju roditelji mole psalme jutarnjih pohvala s djecom. èitaju Sveto Pismo i pitaju djecu:´Što ova rijeè govori tebi, za tvoj ivot?´ Zadivljujue je vidjeti kako djeca primjenjuju Rijeè Boju na vlastitu konkretnu povijest. Na kraju otac i majka, polazei od vlastitog iskustva, daju jednu rijeè tumaèenja. Potom pozivaju djecu da mole za Papu, za Crkvu, za one koji trpe itd. Tada se moli Oèe naš i daje se mir; i slavlje se završava s roditeljskim blagoslovom nad svakim djetetom posebno.

 

„Marialis Cultus´ pape Pavla VI. u broju 53 istièe: ´Obiteljska jezgra je, u skladu sa saborskim smjernicama, kao i naèela i pravila liturgije èasova, meu onim skupinama na koje spada zajednièko slavlje boanske slube. ´Dolikuje (...) da obitelj kao kuno svetište Crkve, ne upravlja samo Bogu zajednièku molitvu, nego i da moli, prema mogunostima, neke dijelove liturgije èasova. To je put dubljeg ucjepljenja u Crkvu´ (br. 27.). Neka se ništa ne propusti uèiniti da ova praktièna i jasna uputa nae svoje unapreujue i radosno ostvarenje u kršanskim obiteljima.´

U broju 54 Papa nastavlja: „Liturgija èasova je vrhunac do kojeg moe prispjeti kuna molitva. Odmah potom dolazi krunica Blaene Djevice Marije. Ona je jedna od najizvrsnijih i najuèikovitijih zajednièkih molitava što ih je kršanska obitelj pozvana vršiti´.

Gotovo da sva djeca ostaju u Crkvi zahvaljajui ovoj gore spomenutoj panji roditelja. Stoga su Neokatekumenske zajednice pune mladih. Na tisue zvanja za sjemeništa i samostane raa se iz ovih obitelji.

Radosni smo što se Papinski institut Ivan Pavao II. toliko zalae oko prouèavanja obitelji. Vjerujemo da e to prouèavanje, u vašem vlastitom stilu, pomagati roditeljima u prenošenju svoje vjere djeci. Vano je to poslanje koje svakako treba poduprijeti i ohrabriti.

Ve smo istaknuli da je danas obiteljsko slavlje od ivotne vanosti za kršansku obitelj. U toj se kunoj liturgiji mogu susresti, barem jednom tjedno, dva naraštaja - djeca i roditelji - i mogu moliti i razgovarati okupljeni oko Rijeèi i Gospodina Isusa uskrsloga.

Naše društvo raslojava obitelj: na prvom mjestu kroz kulturu koja nas okruuje a protivna je vrijednostima Evanelja, potom kroz vremenske ritmove (raspored posla i škole), kroz sastavnice koje nisu u skladu sa obitelji (èinjeniène zajednice, rastave, itd.) i druge naèine ivljenja.

Uvjereni smo da je upravo obitelj poprište na kojem se odluèuje budunost. Crkva je pozvana ui u tu istinsku bitku, kako bi podrala obitelj u treem tisuljeu i prihvatila izazov koji stoji  pred njom. Papa Ivan Pavao II nam je u homiliji u Porto San Giorgiu 30. prosinca 1988., što sam ve gore spomenuo, povjerio ovu urnu zadau:

„Morate sa svim svojim molitvama, svojim svjedoèenjem, svojom snagom morate pomoi obitelj, morate ju zaštiti protiv svakog uništenja. Ako nema druge dimenzije u kojoj se èovjek moe izraziti kao osoba, kao ivot, kao ljubav, mora se rei takoer da nema drugog mjesta, druge sredine u kojoj èovjek moe biti više uništen. Danas se èini mnogo toga da se normaliziraju ta uništenja, da se ozakone ta uništenja: uništenja duboka, duboke rane èovjeèanstva. èini se mnogo da se to sistematizira i ozakoni. U tom smislu govori se: „zaštititi´. Ali obitelj se ne moe istinski zaštiti ako se ne ue u korijenje, u duboke stvarnosti, u njezinu intimnu narav. A ta njezina intimna narav jest zajedništvo osoba na sliku i priliku boanskog zajedništva. Obitelj u poslanju, Trojstvo u poslanju´[[iv]].


 Zadovoljni smo stoga što moemo suraivati sa ovim Institutom, kojeg je toliko volio Sluga Boji Ivan Pavao II. Naš udio se sastoji u pridodavanju mnogih obiteljskih iskustava iz svakog društvenog i kulturnog stalea. Moramo uvijek biti uz obitelj. Moramo podupirati molitvu u obitelji (obiteljsko slavlje o kojem sam prije govorio) i pomagati roditelje u prenošenju vjere djeci. Mnoge obitelji nemaju potporu zajednièke kršanske formacije kao što je Neokatekumenski put, no uvjereni smo da e naš zajednièki rad biti za mnoge obitelji malo sjeme koje se širi i koje e milošu Duha Svetoga jednog dana narasti u veliko stablo, lijepo stablo, puno plodova. Neki od plodova su mnogi odrasli ljudi koji nikada nee zaboraviti ta slavlja vlastitih obitelji u kojima su vidjeli svoje roditelje, koji s istinskim uvjerenjem ljube i mole Boga. 


Lateran, 13. svibnja 2009.



[i])   Za potvrdu su dva vana teksta: „Pokrsni katekumenat za produbljivanje kršanske vizije´, u Notitiae, 95-96, srpanj - kolovoz 1974, str. 229-230: „ Omnes reformationes in Ecclesia novos gignerunt inceptus novasque promeverunt instituta, quae optata reformatinis ad rem deduxerunt. Ita evenit post Concilium Tridentinum; nec aliter nunc fieri poterat. Instauratio liturgica profunde incidit in vitam Ecclesiae... Praeclarum exemplar huius renovationis invenitur in ´Communitatibus Neochatecumenalibus...´´. Takoer je Ivan Pavao II, tri mjeseca prije potvrde Statuta Puta rekao prigodom primanja inicijatora Puta i katehista itineranata Castel Gandolfu 21. rujna 2002. :  „U sekulariziranom društvu kao što je naše, gdje je uzela maha religiozna nezainteresiranost i gdje tolike osobe ive kao da Bog ne postoji, mnogi su potrebni novog otkria sakramenata kršanske inicijacije, posebno Krštenja. Put je, bez sumnje, jedan od providonosnih odgovora na ovu hitnu potrebu...´ (Govor inicijatorima Puta, katehistima itinerantima i prezbiterima, br. 2, u Neocatecuhumenale Iter - Statuta, 121-122).

[ii])   usp. Lk 2,52.

 

[iii])   Tekst Svetoga Oca: „Boansko poslanje Rijeèi je da govori, da svjedoèi za Oca. Obitelj je prva koja govori, prva koja objavljuje ovo Otajstvo, prva koja svjedoèi o Bogu Ocu pred novim naraštajima. Njezina rijeè je najuèinkovitija.

Tako se svaka ljudska obitelj, svaka kršanska obitelj nalazi u poslanju. Ona je poslanje Istine. Obitelj ne moe ivjeti bez Istine, paèe ona je mjesto u kojemu postoji krajnja osjetljivost za Istinu. Ako nema Istine u odnosu, u zajedništvu osoba - mu, ena, oèevi, majke, djeca - ako nema Istine, kida se zajedništvo, uništava se poslanje.Vi svi dobro znate kako je ovo zajedništvo obitelji zaista tanko, osjetljivo, lako ranjivo. I tako se zajedno s poslanjem Rijeèi, Sina, odrava u obitelji, takoer i poslanje Duha Svetoga koji je Ljubav. Obitelj je u poslanju, i ovo je poslanje temeljno za svaki narod, za cijelo èovjeèanstvo; to je poslanje Ljubavi i ivota, to je svjedoèanstvo Ljubavi i ivota.

Predragi! Ja sam veoma rado došao ovamo. Veoma sam rado prihvatio vaš poziv na blagdan Svete Obitelji da zajedno s vama molim za ono najtemeljitije i najvanije u poslanju Crkve: za duhovnu obnovu obitelji, ljudskih i kršanskih obitelji u svakom narodu, u svakoj zemlji, moda posebno u našem zapadnom svijetu, naprednijem, jaèe obiljeenom znakovima i blagodatima napretka ali i manjkavostima ovog jednostranog napretka. Ako treba govoriti o obnovi, o preporodu ljudskog društva, paèe i Crkve kao ljudskog društva, mora se zapoèeti od ove toèke, od ovog poslanja. Sveta Crkvo Boja, ti ne moeš izvršiti misiju, ti ne moeš vršiti svoje poslanje u svijetu ako ne preko obitelji i njezina poslanja.

Ovo je glavna svrha zbog koje sam prihvatio vaš poziv da budemo zajedno i da zajedno molimo u ovom društvu koje se nadasve sastoji od obitelji, supruga, djece, èak od itinerantskih obitelji. Lijepo je to. Vidimo da je i Nazaretska obitelj itinerantska obitelj. Ona je to bila odmah, ve od prvih dana ivota Boanskog Djetešca, Utjelovljene Rijeèi. Ona je morala postati itinerantska obitelj, da, itinerantska, a takoer i izbjeglièka´

(L´ Osservatore Romano, 31 prosinca 1988).

[iv])   L´ Ossservatore Romano, 31 prosinca 1988.