U nastavku donosimo tekst homilije izgovorene od kardinala tijekom liturgije.

´Ova Euharistija koju danas slavimo ima sasvim posebno obilježje. Vi ste zapravo došli ovdje, u Porto S. Giorgio zbog ove Euharistije. Ova Euharistija uistinu saèinjava kamen temeljac Puta, zato ste danas došli ovdje zahvalti Gospodinu svi zajedno, zajedno sa Kikom, Carmen, ocem Marijom, zahvaliti Gospodinu za sve divote koje je uèinio s vama i sa mnogim, mnogim drugima poput vas, i koje sada èini. Uistinu je Gospodin velik.

Pjevali smo u pripjevu psalma: Dobar je Gospodin, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova. Sjeæamo se svih divota koje je Gospodin uèinio s Putem, poèevši od Palomeras Altasa, preko Borghetta Latina u Rimu, sve do 13. lipnja ove godine, kada je Crkva na služben naèin rekla svoje ´da´ Putu. Da, bili su i drugi ´da´ veæ prije, vrlo ugledni, od strane biskupa, od strane pape Pavla VI., od strane pape Ivana Pavla II., i od strane trenutnog pape Benedikta XVI.; ali ovaj èin 13. lipnja ima posebnu važnost jer predstavlja vidljivi peèat kojim Crkva daje svoje jamstvo da je Put važno sredstvo u službi poslanja Crkve. Imamo na èemu zahvaliti Gospodinu, imamo na èemu zahvaliti Gospodinu. Ali vi znate da svaki dar, u povijesti spasenja, donosi za onoga koji ga prima jednu zadaæu, postaje jedan izazov. Gospodin je bio vjeran s vama. Sada oèekuje vaš odgovor, odgovor vjernosti i ljubavi.   

U svom nezaboravnom govoru novim zajednicama na trgu Sv. Petra iz 1998. godine, Sluga Božji Ivan Pavao II. rekao je svim ovim novim crkvenim stvarnostima: ´Danas se pred vama otvara nova etapa, etapa crkvene zrelosti´. I nastavio je: „To ne znaèi da su svi problemi riješeni, veæ je to nadasve jedan izazov, put koji treba slijediti. Crkva oèekuje od vas zrele plodove zajedništva i evangelizacijskog zalaganja.´ Ove iste rijeèi, siguran sam, papa Ivan Pavao II. rekao bi danas vama: Zapoèinje u životu Puta nova etapa, ona crkvene zrelosti. To ne znaèi da æe svi problemi nestati, da su nestali, ne: to je jedan izazov za vas. Crkva od vas oèekuje, tj. od cijelog Puta, zrele plodove zajedništva i evangelizacijskog zalaganja. Draga braæo i sestre, velik je ovaj današnji dan, dan znaèajan za povijest Puta, dan koji nas poziva da se prisjetimo povijesti koju ste proživjeli, jer svi vi ovdje prisutni ste posebni svjedoci, i to ne samo misionarske geografije Puta. Zadivljujuæe je, kao što sam to imao prilike juèer, slušati Kika kako govori: prelazi, skaèe s jednog kontinenta na drugi, iz biskupije u biskupiju. Zadivljujuæa je stvar kako se ova stvarnost, ova karizma roðena prije više od 40 godina u Španjolskoj, raširila, kako je eksplodirala u Crkvi. Predivno je. Danas je trenutak za ponovno prisjeæanje povijesti Puta i vi ste osobiti svjedoci ove povijesti. Meðu vama su osobe koje su pomagale Carmen i Kika od poèetka. Meðu vama su osobe koje su ih pomagale kada je Put došao u Rim. Koliko je važno èesto se i zahvalno prisjeæati, prisjeæati povijesti Puta u kojoj su se ove divote ljubavi Božje oèitovale!

Sjeæanje: imao sam priliku, prije tjedan dana, biti sa Kikom i sa nekom braæom u Fuentesu. Slavili smo Euharistiju pored jedne napuštene crkve, na mjestu koje za stanovnike obližnje Segovie ne znaèi gotovo ništa. Ali je za Put, za njegovu povijest, važno: jer su upravo tamo, u Fuentesu, u toj napuštenoj crkvi , 60-ih godina Kiko i Carmen sa prvom braæom po prvi puta slavili Pashalno bdijenje. Pogledajte kako se Gospodin služi razlièitim okolnostima, razlièitim mjestima, kako bi priopæio osobama svoj plan. Karizma Puta bila je upotpunjena veæ od poèetka, ali trebalo je vremena: sam Gospodin je birao naèine, vremena, kako bi priopæio svo pedagoško bogatstvo, bogatsvo vjere koje je ova karizma donosila. Budite sigurni da Gospodin još nije rekao posljednju rijeè. Trebate biti pripremljeni na još mnoge divote koje je Gospodin pripravio za vas, a to zahtjeva stav poniznosti, zahtjeva stav pažljivog slušanja Gospodina. Zbog toga ste dobro uèinili što ste zapoèeli ovu Euharistiju sa pjesmom upuæenoj Gospi. Ona je Uèiteljica poniznosti, ona je Uèiteljica pažljivog slušanja glasa Duha.

Draga braæo i sestre, ovaj dekret odobrenja Statuta nije jedan cilj. Netko bi mogao pomisliti: „Ah, sada smo odobreni na definivan naèin, sada je vrijeme za malo usporiti Put, možda za odmoriti se.´ Evanðelje koje smo slušali je jedna rijeè poput budilice, stavlja nas pred evangelizatorsku hitnost naših vremena. Isus, videæi mnoštvo, sažali se nad njim, jer su bili umorni i iznemogli, kao ovce bez pastira. Kada gledamo današnji svijet imamo isti osjeæaj. Svijet koji nas okružuje je poput stada ovaca koje su umorne, iznemogle, zalutale, ne znaju zašto, ne znaju gdje. Žetva je ogromna, žetva je velika, ali radnika je malo, kaže Gospodin. Evo, ova Euharistija koju danas slavimo je kao veliki poziv za sve vas da uðete sa svim srcem unutar ovog sažaljenja Gospodina nad ovim svijetom današnjice, kako biste donijeli navještaj spasenja sa još veæim zalaganjem, sa još veæom hrabrošæu!

Draga braæo i sestre, ova Euharistija koju slavimo je Euharistija novog misionarskog poslanja Puta od strane Crkve, Crkva je ta koja vas šalje u svijet i ovoga se morate uvijek sjetiti. Nikada niste sami, Crkva je sa vama, ona vam jamèi svu svoju podršku, svoju snagu. Vi ste sredstva u rukama Krista i na službu poslanja Crkve. Dakle, Euharistija misionarskog poslanja, Euharistija novog misionarskog poziva. U evanðelju smo èuli kako Isus doziva k sebi Dvanaestoricu. Zove ih po imenu, svakoga gleda svojim pogledom. Tijekom ove Euharistije svatko od vas mora osjetiti Gospodinov pogled na sebi. Krist je onaj koji me izabire, koji me gleda, koji me šalje.´